Search
Close this search box.
Nacionalna info linija za ovisnosti

Trebate li informacije kome se obratiti za savjet ili pomoć ako vi ili netko vama blizak ima problem s ovisnošću? Obratite nam se radnim danom od 9 do 16h.

Hitan slučaj?

Droga

Droga

Ispišite stranicu

Ovisnost o drogama

Ovisnost o drogama je stanje neodoljive potrebe (psihičke ili fizičke) za uporabom droge.

Droga je svaka tvar prirodnoga ili umjetnoga podrijetla, uključivši psihotropne tvari, uvrštene u popis droga i psihotropnih tvari. Na međunarodnoj razini postoje međunarodne konvencije o drogama koje se odnose na kontrolu proizvodnje i distribucije psihoaktivnih droga. U okviru zakonodavstva Republike Hrvatske, radi zaštite života i zdravlja ljudi donesen je Zakon o suzbijanju zlouporabe droga.

24.5%

ili svaka četvrta odrasla osoba u Hrvatskoj barem je jednom u životu uzimala neku drogu.

21.5%

hrvatskih učenika u dobi od 15. i 16. godina probalo je neku psihoaktivnu drogu.

29.8 god.

je prosječna dob osoba koje su u Hrvatskoj tijekom 2022. godine bile prvi puta na liječenju.

Prevencija, smanjenje rizika i postupci liječenja ovisnosti ne mogu se učinkovito razvijati bez integracije novih znanja, koja uključuju razumijevanje ovisnosti te razvoj inovativnih preventivnih itretmanskih strategija. Usvajanje novih objektivnih činjenica kroz praćenje, vrednovanje i istraživanje ključno je za razradu i prilagodbu javnih politika na ovom području.

Utjecaj uporabe droga vidljiv je gotovo svugdje u našem društvu. Gotovo sve što ima psihoaktivna svojstva može se iskoristiti kao droga. Navedeno znači da svatko, izravno ili neizravno, može biti pogođen nezakonitom uporabom droge i s njom povezanim problemima.

Velika dostupnost droge popraćena je i većom raznolikošću tvari na tržištu nezakonitih droga, zbog čega su osobe koje konzumiraju izložene većem broju psihoaktivnih tvari. Posljednjih nekoliko godina sve je veća pojava brojnih potencijalno štetnih novih psihoaktivnih tvari. S obzirom na to da postoji jako mali broj znanstvenih podataka o njihovim učincima, njihovo postojanje izaziva izrazitu zabrinutnost. Danas je u Europi prijavljeno više od 1.000 novih psihoaktivnih tvari.

Osobe koje uzimaju drogu mogu biti izložene većem riziku od štetnih zdravstvenih ishoda, uključujući trovanja i smrti konzumiranjem, možda i nesvjesno, tvari s većom potentnošću, novih psihoaktivnih tvari ili mješavina tvari pri čemu, zbog interakcije droga mogu povećati potencijalne štetne posljedice za zdravlje.

Ovisnost o drogama je složeni zdravstveni problem s psihosocijalnim, okolišnim i biološkim odrednicama koje zahtijevaju zajednički, multidisciplinarni i sveobuhvatni odgovor različitih institucija.

Upozorenja o pojavi novih psihoaktivnih tvari

Kontakte ustanova koje se bave problematikom ovisnosti u vašem gradu ili županiji možete pronaći u mapi kontakata.

Ako niste sigurni u kojoj ustanovi potražiti savjet ili pomoć, kontaktirajte našu Info liniju.

Referentni centri Ministarstva zdravstva

Baza programa i projekata

Provjereni izvor informacija za građane o ovisnosti o drogama.

Prevencija

Saznajte više

Liječenje i psihosocijalni tretman

Saznajte više

Resocijalizacija

Saznajte više

Smanjenje šteta

Saznajte više

Terapijske zajednice

Saznajte više

Sigurnija noćna okruženja

Saznajte više

Ispunite kratak i anoniman upitnik i saznajte jeste li u riziku od ovisnosti o drogama!

Nacionalni informacijski sustav za droge

Saznajte više

Sustav ranog upozoravanja

Testiranje na prisutnost droga

  • Pregledajte upute

Učinci vrsta droga

Klasifikacija droga nije jednostavna zbog postojanja velikog broja psihoaktivnih tvari koje izazivaju ovisnost. Farmakološka podjela dijeli psihoaktivne tvari na: depresore, stimulanse i halucinogene.

Depresori (alkohol, barbiturati, opioidi)
Stimulansi (kokain, ecstasy, amfetamini i sl.)
Halucinogeni (LSD, meskalin, psilocibin, marihuana, hlapljiva otapala) 

Česta pitanja vezana uz ovisnosti o drogama

Niste pronašli odgovor na pitanje? Nazovite Info liniju!

Accordion-slika

Zavodu za javno zdravstvo vaše županije možete se obratiti za termin savjetovanja koje provode stručni djelatnici službama za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti. Za termin savjetovanja možete se naručiti telefonskim putem ili mailom, a za savjetovanje nije potrebna uputnica. Na savjetovanju ćete dobiti informacije o daljnjim koracima vezanim uz liječenje. Kontakte županijskih zavoda za javno zdravstvo možete pronaći u mapi kontakata.

Bolnicama koje imaju specijalizirane odjele i/ili dnevne bolnice za liječenje od ovisnosti o drogama ili bolnicama u vašoj županiji koje imaju ustrojen odjel za psihijatriju. Moguće je naručiti se na inicijalni razgovor telefonskim putem ili mailom. Za liječenje u bolnici potrebna je uputnica koju izdaje liječnik opće/obiteljske medicine. Kontakte bolnica možete pronaći u mapi kontakata.

Terapijskim zajednicama. Osobe koje žele uspostaviti apstinenciju/uspostavile su apstinenciju mogu se prijaviti za boravak u jednoj od terapijskih zajednica koja djeluje u Hrvatskoj. U terapijskoj zajednici osobe borave od nekoliko mjeseci do 3 godine. Ovisno o tome kako je zajednica uređena, razlikuje se i način ulaska u zajednicu. Kako bi saznali više informacija o radu terapijske zajednice, dokumentima koje je potrebno prikupiti prije dolaska u zajednicu te kako bi dogovorili pripremni razgovor, kontaktirajte samu terapijsku zajednicu. Koje sve vrste zajednica postoje (vjerske, sekularne, namijenjene muškarcima, namijenjene ženama, namijenjene majkama s djecom i dr.) i gdje se nalaze u Hrvatskoj možete pronaći u mapi kontakata..

Udrugama koje djeluju u području ovisnosti o drogama. Udruge nude različite usluge osobama s problemom ovisnosti, kao što je mogućnost savjetovanja, dnevni boravak, usluga pranja odjeće, prikupljanje i zbrinjavanje korištenog pribora za injektiranje i podjela sterilnog pribora i druge. Kontakte udruga koje u Hrvatskoj pružaju usluge osobama s problemom ovisnosti o drogama možete pronaći u mapi kontakata.

Info linija za ovisnosti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Ako niste sigurni kome se obratiti za savjet ili pomoć, kontaktirajte Info liniju za ovisnosti. Putem linije dobit ćete kontakt podatke ustanova i/ili udruga koje djeluju na području vašeg grada/županije.

Uvjet da osoba započne liječenje od ovisnosti jest njena odluka i želja za liječenjem, stoga osobu ne možemo „prisiliti“ na liječenje. S osobom možemo iskreno pričati o njenoj ovisnosti, informirati ju kome se može obratiti u svrhu liječenja te osobi biti podrška u procesu liječenja.

Sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti koja je propisana Kaznenim zakonom može izreći sud. Mjera obveznog liječenja od ovisnosti izriče se osobi koja je počinila kazneno djelo pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, droge ili druge vrste ovisnosti, ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.

Osobu s težim duševnim smetnjama koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost može se primiti u psihijatrijsku ustanovu, sukladno postupku za prisilno zadržavanje i prisilni smještaj koji su propisani Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Odluku o prisilnom zadržavanju donosi liječnik opće/obiteljske medicine ili psihijatar, a odluku o prisilnom smještaju po žurnom postupku donosi sud.

Testiranje na prisutnost droga provodi se u svim županijskim zavodima za javno zdravstvo, u privatnim poliklinikama i Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada. Osobe mogu provesti samotestiranje uz pomoć jednokratnih testova koje je moguće kupiti u ljekarnama. Detaljnije informacije o testiranju na prisutnost droga i kontakte institucija koje provode testiranja pronađite ovdje.

Ako ste pronašli odbačen pribor za injektiranje droga, važno je da ga ne dirate, nego kontaktirate udrugu koja će pribor propisno zbrinuti.

Pregledajte mapu korisnih kontakata

Ako ste pronašli odbačen pribor za injektiranje droga, važno je da ga ne dirate, nego kontaktirate udrugu koja će pribor propisno zbrinuti.

Pregledajte mapu korisnih kontakata

Jeste li pronašli informaciju koju ste tražili?

Poruka koju pošaljete preko ovog obrasca je 100% anonimna! Ako želite odgovor, kontaktirajte nas preko Info linije.

Da
Ne

Ako niste pronašli informacije, što ste tražili?

    Povratak

    Vaša poruka je poslana!

    Središnja medicinska ustanova javnog zdravstva u Hrvatskoj
    Kontakt HZJZ-a

    Rockefellerova 7, 10000 Zagreb
    Tel: +385 (0)1/48 63 222
    Faks: +385 (0)1/486 33 66
    E-pošta: hzjz@hzjz.hr

    Kontakt Info linije

    Tel: 0-800-2000-70
    Mobitel: 091-4683-070
    E-pošta: ovisnosti@hzjz.hr

    Važni podaci

    OIB: 75297532041
    PDV ID: HR75297532041
    IBAN: HR1923600001101244229
    SWIFT: ZABAHR2X
    Zagrebačka banka d.d.

    Stranice
    Naslovnica
    Alkohol
    Droga
    Duhan
    Kockanje
    Video igre
    Internet
    Za stručnjake
    Korisni kontakti

    © Hrvatski zavod za javno zdravstvo – Portal o ovisnostima 2024.

    Pravne napomene

    Testiranje na prisutnost droga

    1) U svim županijskim zavodima za javno zdravstvo besplatno se provodi testiranje urina na prisutnost droga. Kontakte svih županijskih zavoda za javno zdravstvo možete pronaći u mapi kontakata.

    2) Testiranje urina na prisutnost droga moguće je obaviti u privatnim poliklinikama. Testiranje se naplaćuje sukladno cjeniku poliklinike.

    3) Jednokratni testovi urina na pristutnost droge namijenjeni za kućnu uporabu dostupni su u ljekarnama na području Republike Hrvatske.

    4) Testiranje urina i kose na prisutnost droga isključivo u službene svrhe (po nalogu suda, na zahtjev poslodavca i sl.) provodi se u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI), uz prethodnu najavu i rezervaciju termina mailom: infodroge@imi.hr ili telefonom: 01-468-2 500.

    Prije izuzimanja uzorka kose/urina potrebno je predočiti važeći identifikacijski dokument s fotografijom. Također, prije izuzimanja uzorka, davatelj kose/urina za analizu potpisuje suglasnost za testiranje. Ukoliko je davatelj kose/urina za analizu maloljetna osoba, suglasnost potpisuje i roditelj/staratelj. Za analizu uzoraka kose/urina radi utvrđivanja prisutnosti droga i njihovih metabolita koristi seplinska kromatografija sa spektrometrijom masa (GC/MS).

    U Institutu za medicnska istraživanja i medicinu rada može se zatražiti analiza kose na dvije skupine droga:

    1.   Skupina: morfin, kodein, heroin, 6-acetilmorfin (specifični metabolit heroina), metadon (heptanon) i kokain;
    2.   Skupina: amfetamin, metamfetamin, 3,4-metilendioksiamfetamin (MDA), 3,4-metilendioksimetamfetamin(MDMA-Ecstasy) i 3,4-metilendioksietilamfetamin (MDEA)

    Cijena analize svake skupine je 85,00 EUR (s PDV-om).

    Analiza kose proširuje mogućnost detekcije droge na mjesece, ovisno o duljini kose. Analiza kose služi kao dokaz ponavljane konzumacije droge.

    Analiza se obavlja na adresi Ksaverska cesta 2, Zagreb.

    Depresori (alkohol, barbiturati, opioidi)

    Barbiturati su derivati barbiturne kiseline, lijekovi sa sedativnim, hipnotičkim i antikonvulzivnim djelovanjem. Djeluju depresivno na središnji živčani sustav kočenjem većeg broja njegovih funkcija. Nekontroliranom produljenom uporabom uzrokuju toksikomaniju i paralizu centra za disanje.

    Opioidi obuhvaćaju brojne psihoaktivne tvari koje potječu od opijumskog maka te njegove sintetičke i polusintetske varijacije. Oni utječu na opioidne receptore koji su uključeni u tjelesni sustav regulacije boli i nagrada. Ti receptori su smješteni u moždanom deblu koji kontrolira automatske procese nužne za život kao što je krvni pritisak, uzbuđenje i disanje. Donedavno je heroin bio poznat kao jedan od najjačih opioida s vrlo velikim potencijalom za zlouporabu. Međutim, u zadnjih nekoliko godina sve ga više zamjenjuju sintetski opioidi poput fentanila i njegovih derivata, te nitazena koji su sve potentniji te imaju veći potencijal za predoziranje s fatalnim ishodom. Zlouporaba opioida je relativno česta jer su oni široko dostupni i uzrokuju pretjerani osjećaj blagostanja. Tolerancija na opioide se može razviti već nakon nekoliko dana kontinuirane uporabe opioida. Oni otupljuju bol i djeluju kao jaki sedativi, ali mogu uzrokovati i euforiju. Neki od ostalih neposrednih učinaka konzumacije opioida su opstipacija, mučnina i povraćanje, crvenilo u licu, svrbež, zbunjenost. Kada se konzumira u kombinaciji s nekim drugim lijekovima, mogu uzrokovati zbunjenost, tremor, grčenje i trzanje mišića, agitaciju, pretjerano znojenje i visoku tjelesnu temperaturu. Konzumiranje previše opioida odjednom može uzrokovati predoziranje s fatalnim ishodom. Može uzrokovati respiratornu depresiju, gdje disanje postaje opasno usporeno i može potpuno stati. Pluća se mogu napuniti tekućinom, te se krvni tlak, broj otkucaja srca i tjelesna temperatura mogu se smanjiti. Konačno, ljudi izgube svijest i mogu umrijeti. Kombiniranje opioida s alkoholom ili drugim psihoaktivnim tvarima potencijalno je smrtonosno. Dugoročni učinci konzumacije opioida uzrokuje sindrom ustezanja, koji se može javiti već 4 sata nakon prestanka korištenja opioida i općenito dosegne vrhunac unutar 48 do 72 sati. U početku se ljudi osjećaju tjeskobno i žude za drogom. Disanje postaje ubrzano, a obično je praćeno zijevanjem, znojenjem, vodenastim očima, curenjem iz nosa, proširenim zjenicama i grčevima u trbuhu. Kasnije ljudi mogu postati hiperaktivni i uznemireni te imati pojačan osjećaj budnosti. Povećava se broj otkucaja srca i krvni tlak. Ostali simptomi ustezanja su pureća koža, drhtanje, trzanje mišića, groznica i zimica, bol u mišićima, gubitak apetita, mučnina i povraćanje, proljev.

    Gama-hidroksibutirat (GHB) uzrokuje sedaciju i anesteziju. Doziranje je kompleksno zbog malih doza potrebnih za gubitak fizičke kontrole i svijesti. Prema Australskom istraživanju, 50% osoba koje su konzumirale GHB u rekreativne svrhe doživjele su gubitak svijesti barem jednom nakon konzumacije. GHB se izrađuje od prekursora Gama-butirolaktona (GBL), koji se i nakon oralne konzumacije brzo pretvara u GHB. Nadalje, 1,4 BD također je prekursor GHB-a koji, kao i GBL, može imati različite mirise ovisno o stupnju čistoće, a u nerazrijeđenom stanju jako nadražuje sluznicu.

    U manjim dozama, GHB i njegovi derivati, djeluju stimulativno i uzrokuju euforiju, a u većim dozama djeluju kao depresori centralnog živčanog sustava i lako uzrokuju privremeni duboki san (komu), te je upravo zbog tog učinka GHB često predstavljen kao droga za silovanje. Istodobno, rekreativni konzumenti GHB-a izvještavaju o povećanom libidu i seksualnoj želji uslijed konzumacije, što uz smanjenu ubrojivost može predstavljati visok rizik od spolno prenosivih bolesti i neželjenih seksualnih odnosa.

    GBL ima puno jače djelovanje od GHB-a (1ml GBL ≈ 1,6g GHB), brže djeluje te je njegovo djelovanje kraćeg trajanja. Posljedično, osobe koje obično konzumiraju GBL, zbog njegovog ranijeg početka djelovanja mogu dobiti dojam da nisu uzeli dovoljnu dozu GHB-a, što ih može nagnati na uzimanje dodatne doze i čime riskiraju predoziranje s konačnim početkom djelovanja tvari.

    GHB i njegovi analozi najčešće se konzumiraju oralno i brzo ulaze u krvotok pa tako prvi učinak nastupa već nakon 15 minuta. Na prazan želudac postiže svoj vrhunac nakon otprilike pola sata, a traje, ovisno o dozi, dva do četiri sata. Važno je imati na umu da tijelu treba više vremena da razgradi velike doze.

    Pravilno doziranje GHB-a je otežano ako nismo svjesni njegove točne koncentracije u bočici. Različite serije GHB-a, posebice od različitih proizvođača, mogu biti različite jačine, što onemogućava pouzdano doziranje pa tako ista doza jednom može uzrokovati željene učinke, dok drugi put može rezultirati hospitalizacijom.

    Stimulansi (kokain, ecstasy, amfetamini i sl)

    Kokain izaziva osjećaj kratkotrajne euforije, energije i pričljivosti uz dodatne potencijalno opasne fizičke efekte poput ubrzanih otkucaja srca i pojačanog krvnog pritiska. Kokain je jaki stimulans središnjeg živčanog sustava koji pojačava izlučivanje neurotransmitera dopamina u mozgu koji reguliraju ugodu i pokrete. Dugotrajnom uporabom kokain može uzrokovati dugoročne promjene u sistemu nagrada u mozgu kao i u ostalim sistemima u mozgu što može dovesti do ovisnosti. Dugotrajnim konzumiranjem često se razvija i tolerancija na kokain. On sužava krvne žile, proširuje zjenice, povisuje tjelesnu temperaturu, ubrzava rad srca i povisuje krvi pritisak. Također može uzrokovati glavobolje i gastrointestinalne komplikacije poput boli u abdomenu i mučninu. Utječe na smanjenje apetita te su stoga kronični konzumenti često pothranjeni. Najozbiljnija posljedica je što konzumenti kokaina mogu doživjeti srčani ili moždani udar što može imati i smrtni ishod. Smrti prouzrokovane zlouporabom kokaina su često rezultat zastoja srca i prestanak disanja.

    Neki učinci konzumiranja kokaina ovise o metodi konzumacije. Šmrkanje kokaina, na primjer, može dovesti do gubitka osjeta njuha, krvarenja iz nosa, problema s gutanjem, promuklosti i kroničnim problemima s curenjem nosa. Kokain koje se proguta može dovesti do ozbiljne gangrene crijeva kao posljedica usporenog krvotoka. Kokain koji se ubrizgava pomoću šprice može dovesti do jakih alergijskih reakcija te može povećati rizik za dobivanjem HIV-a, hepatitisa C i ostalih bolesti koje se prenose krvlju. Uzastopna konzumacija kokaina može dovesti do razdražljivosti, uznemirenosti i anksioznosti. Konzumenti kokaina mogu također iskusiti ozbiljnu paranoju – privremeno stanje paranoidne psihoze – pri čemu se gubi dodir sa stvarnošću i doživljavaju slušne halucinacije. Kokain je još opasniji ukoliko se kombinira s drugim drogama ili alkoholom.

    Ecstasy (MDMA) je sintetska psihoaktivna droga koja stvara osjećaj viška energije, euforije, emocionalne topline i suosjećanja prema drugima te iskrivljuje percepciju osjetila i vremena. MDMA se konzumira oralno. Često se konzumira u kombinaciji s drugim drogama. Djeluje na povećanje aktivnosti tri neurotransmitera – serotonina, dopamina i norepinefrina. Emotivni i pro-socijalni učinci MDMA su vjerojatno direktno ili indirektno uzrokovani oslobađanjem velike količine serotonina koji utječe na raspoloženje  (no također i na druge funkcije poput apetita i spavanja). Serotonin također izaziva oslobođenje hormona oksitocina i vazopresina koji igraju važnu ulogu osjećajima ljubavi, povjerenja, seksualnog uzbuđenja i drugih društvenih iskustava. Poremećeno izlučivanje serotonina uzrokovano MDMA dovodi do njegovog pojačanog trošenja uzrokujući negativne efekte, uključujući zbunjenost, depresiju, probleme sa spavanjem, žudnju za drogom i anksioznost, što se obično javlja po prestanku konzumacije ili kroz nekoliko dana ili tjedana nakon konzumacije MDMA. Osobe koje dugotrajno konzumiraju MDMA mogu iskusiti dugotrajnu zbunjenost, depresiju, probleme sa spavanjem i probleme s pažnjom i pamćenjem, iako je moguće da je do nekih od tih afekata došlo zbog kombiniranja drugih droga i MDMA (osobito marihuane). MDMA može imati jednake fizičke efekte kao i ostali stimulansi poput kokaina i amfetamina. Oni uključuju povećani broj otkucaja srca i povišeni krvni pritisak, koji su osobito rizični za ljude s kardiovaskularnim poteškoćama. Konzumenti MDMA mogu iskusiti i ostale simptome kao što su napetost mišića, nekontrolirano škrgutanje zubima, mučnina, zamagljeni vid, nesvjesticu, zimicu ili znojenje. U velikim dozama MDMA može utjecati na sposobnost tijela da regulira temperaturu, a u rijetkim situacijama može i dovesti do naglog povećanja temperature što može rezultirati zatajenjem jetre, bubrega, kardiovaskularnog sustava ili čak smrću. Može negativno utjecati na metabolizam tijela, uzrokujući potencijalno štetne razine za razgradnju u tijelu ukoliko se konzumira učestalo unutar kratkog perioda. Važno je napomenuti da tablete i kapsule navodno čistog ecstasy-a ponekad sadrže druge vrste droga ili dodatke. MDMA potiče emotivnu bliskost i njegovo konzumiranje u seksualno nabijenom kontekstu može potaknuti nezaštićeni odnos koji je rizični faktor za prenošenje spolno prenosivih bolesti i infekcija.  

    Amfetamini se obično javljaju u obliku bijelog praha. Baza amfetamina je bezbojno i hlapljivo ulje netopljivo u vodi. Najčešći oblik soli je sulfat (CAS-60-13-9): bijel ili bezbojan prah topiv u vodi. Ilegalni proizvodi uglavnom dolaze u obliku praha. Tablete koje sadrže amfetamin mogu nositi slične logotipove kao što su na MDMA i drugim ecstasy tabletama. Amfetamin je stimulans SŽS-a koji izaziva povišeni krvni tlak i tahikardiju nakon čega slijede osjećaji povećanog samopouzdanja, društvenosti i energije. Potiskuje apetit i umor te dovodi do nesanice. Oralnom  primjenom, učinak obično počinje u roku od 30 minuta i može potrajati satima. Kasnije se korisnici mogu osjećati razdražljivo, nemirno, uznemireno, depresivno i bezvoljno. Povećava aktivnost noradrenalina i dopamina u sustavu neurotransmitera. Akutna intoksikacija uzrokuje ozbiljne kardiovaskularne poremećaje, kao i probleme u ponašanju koji uključuju uznemirenost, zbunjenost, paranoju, impulzivnost i nasilje. Kronična primjena amfetamina uzrokuje neurokemijske i neuroanatomske promjene. Kao što je u slučaju povećane tolerancije – rezultira manjkom memorije i sposobnošću donošenja odluka kao i verbalnog zaključivanja. Neki simptomi sliče onima paranoidne shizofrenije. Ti učinci mogu potrajati duže od same uporabe droga, iako na kraju nestanu. Ubrizgavanjem amfetamina može doći do opasnosti virusnih infekcija (HIV i hepatitisa) kao što je to slučaj kod drugih droga koje se ubrizgavaju, poput heroina. Izravni slučajevi smrti se rijetko pripisuju amfetaminima. Procjenjuje se da je minimalna smrtonosna doza 200mg kod odraslih osoba koje nisu ovisnici.

    Metamfetamin izaziva jaku ovisnost te je kemijski sličan amfetaminu. Ima oblik bijelog, bezmirisnog kristalnog praha gorkastog okusa. Konzumira oralno, pušenjem, šmrkanjem, putem injekcije ili se rastapa u vodi ili alkoholu. Metamfetamin povisuje količinu neurotransmitera dopamina što dovodi do velike količine kemikalije u mozgu. Dopamin je neurotransmiter koji sudjeluje u tjelesnom sustavu nagrada, motivacije, osjećaja ugode i s motoričkim funkcijama. Sposobnost metamfetamina da ubrzano otpusti dopamin u područje mozga koji percipira nagrađivanje stvara osjećaj euforije. Ponovljeno konzumiranje metamfetamina može lako dovesti do ovisnosti.

    Osobe koje duže vrijeme konzumiraju metamfetamin mogu osjećati anksioznost, zbunjenost, nesanicu, promjene raspoloženja te mogu iskazivati nasilna ponašanja. Također mogu pokazivati simptome psihoze kao što su paranoja, vizualne i slušne halucinacije i deluzije. Kronično konzumiranje metamfetamina prate kemijske i molekularne promjene u mozgu. Dijagnostičke pretrage pokazale su promjene u aktivnostima u sustavu dopamina koji je povezan sa smanjenim motoričkim sposobnostima i smanjenu sposobnost verbalnog učenja. U istraživanjima kroničnih konzumenata metamfetamina pronađene su ozbiljne strukturalne i funkcionalne promjene u područjima mozga zaduženima za emocije i sjećanje. Neke od promjena u mozgu ostaju veoma drugo nakon prestanka konzumiranja metamfetamina iako se neke povrate ukoliko se duže vrijeme droga ne konzumira (to jest duže od godinu dana). Konzumiranje čak i malih doza metamfetamina može dovesti do mnogih istih fizičkih posljedica kao i konzumiranje nekog drugog stimulansa kao što je kokain ili amfetamin.

    Dugotrajno konzumiranje metamfetamina može imati mnoge negativne posljedice na fizičko zdravlje uključujući drastični gubitak težine, ozbiljne dentalne probleme („meth mouth“), kožne probleme prouzrokovane grebanjem kože. Konzumiranje metamfetamina također povećava rizik dobivanja zaraznih bolesti poput HIV-a i hepatitisa B i C. Osoba se može zaraziti i kroz dijeljenje kontaminirane opreme za ubrizgavanje droge i kroz nezaštićeni seksualni odnos. Bez obzira na način konzumiranja metamfetamin utječe na sposobnost procjene i inhibicije što može dovesti do toga da osobe stupaju u ta rizična ponašanja. Konzumiranje metamfetamina može također pogoršati napredovanje HIV-a/AIDS-a i njihovih posljedica. Istraživanja su pokazala kako HIV uzrokuje više ozljeda neurona i veće kognitivne smetnje kod osoba koje su HIV pozitivne i konzumiraju metamfetamin u odnosu na osobe koje su HIV negativne i konzumiraju ga.

    Sintetski katinoni obuhvaća psihoaktivne tvari čije dijelovanje je slično biljci Khat. Imaju stimulativno djelovanje te ubrzavaju prijenos poruka između tijela i mozga. Spadaju u nove psihoaktivne tvari jer su se počele javljati na tržištu rekreacijskih droga sredinom 2000-ih godina, a koje su dizajnirane da oponašaju etablirane nedopuštene droge. Koriste se kao zamjena za MDMA i druge stimulanse.  Uglavnom se pojavljuju u obliku bijelog ili smeđeg praha, ali mogu se javiti i u obliku malih, zdepastih kristala. Uzimaju se oralno, ušmrkavanjem, pušenjem ili intravenozno. Učinak traje od 2 do 8 sati, a najčešći simptomi su euforija, izražena komunikativnost, ubrzano disanje i rad srca, uznemirenost i slično. U Europi su zabilježeni brojni smrtni slučajevi povezani s konzumacijom sintetskih katinona. Pojedine vrste sintetskih katinona su: mefedron (4-MMC, M-CAT), metilon, metkatinon, bufedron, bupropion,  pirovaleron, alfa-PVP. Kada se uzima oralno, učinci se obično vide unutar 15-45 minuta, a nakon ušmrkavanja vide se svega nakon nekoliko minuta i traju otprilike 2 do 4 sata. Sintetski katinoni na svakoga utječu različito, a ovisno o količini doze, visini i težini osobe, toleranciji, konzumaciji u kombinaciji s drugim tvarima, te o jačini droge koja može varirati od serije do serije. Općenito govoreći, u malim dozama mogu se pojaviti naleti intenzivnog zadovoljstva, osjećaj sreće i razgovorljivosti, intenzivna povezanost s glazbom, nemiran san, napetost u mišićima, zamagljen vid, ošamućenost, iskrivljen osjećaj za vrijeme, proširene zjenice i zamagljen vid, suha usta, žeđ, pojačano znojenje, gubitak pamćenja, smanjeni apetit i slično. Veće doze mogu uzrokovati anksioznost, paranoju, krvarenje iz nosa od ušmrkavanja, bolove u trbuhu, mučninu, povraćanje, kožni osip, brz ili nepravilan rad srca, visoki krvni tlak i valove vrućine, jaku želju za ponovnom dozom, bol u prsima, drhtanje, konvulzije i smrt. Miješanje sintetskih katinona s drugim psihoaktivnim tvarima može imati nepredvidive učinke i povećati rizik od negativnih zdravstvenih posljedica, kao što su naprezanje srca i zastoj disanja, neurotoksični učinci, moždani udar i sl.

    Fenetilamini kao i sintetski katinoni spadaju u skupinu novih psihoaktivnih tvari i stimulansa. Prvi puta su se u Hrvatskoj javili 2009. godine, a od 2010. godine pojavljuju se razni drugi (4-MA, 2C-B, 2C-I, 2C-C, 2C-H, DOI…). Pojavljuje se u obliku tableta i praha. Najčešće se konzumiraju oralno, ušmrkavanjem, rektalno, a rjeđe injektiraju. Imaju stimulativno djelovanje, dok u većim dozama izazivaju halucinogeno djelovanje, a neki imaju opuštajuće i umirujuće djelovanje poput 2C-C. Njihov učinak traje od 2 do 12 sati. Nemaju medicinsku primjenu. Prijavljeni štetni učinci uključuju agitaciju, tahikardiju, midrijazu, halucinacije, tešku ishemiju udova, zatajenje jetre i bubrega. PMA, PMMA i 4- metiltioamfetamin češće su povezani sa slučajnim smrtima nego drugi fenetilamini.

    Halucinogeni (LSD, meskalin, psilocibin, marihuana, hlapljiva otapala)

    Halucinogeni su halucinogene smjese koje pronalazimo u nekim biljkama i gljivama, a upotrebljavaju se stoljećima uglavnom vezano uz religijske rituale. Mnogi halucinogeni imaju kemijsku strukturu sličnu prirodnim neurotransmiterima (kao što je na primjer acetilkolin, serotonin ili katekolamin). Istraživanja pokazuju kako ove droge barem djelomično interferiraju s aktivnošću neurotransmitera ili se vežu na njihove receptore. Učinci halucinogena su veoma različiti od učinaka drugih droga te su veoma promjenjivi i nepouzdani. Kod različitih ljudi uzrokuju različite učinke u različito vrijeme. Razlog tome su značajne razlike u količini i sastavu aktivne smjese, osobito kod halucinogena koji se dobivaju od biljaka i gljiva. Uzrokuju različite vrste halucinacija (slušne, vidne, taktilne) koje veoma iskrivljuju ljudsku percepciju stvarnosti. Dovode do naglih promjena raspoloženja.

    Do učinaka uporabe LSD-a, pejotla i psilocibina dolazi zbog poremećaja interakcije između živčanih stanica i serotonina. Serotonin je uključen u kontrolu sistema ponašanja, percepcije i regulacije koji uključuju raspoloženje, glad, temperaturu tijela, seksualno ponašanje, kontrolu mišića i percepciju. S druge strane PCP uglavnom djeluje kroz receptor glutamat u mozgu koji je važan za percepciju boli, reakcije na podražaje iz okoline te na učenje i pamćenje. U većim dozama dolazi do pada krvnog tlaka, pulsa i brzine disanja, što može biti praćeno mučninom, povraćanjem, zamagljenim vidom, kolutanjem očiju, slinjenjem, gubitkom ravnoteže i vrtoglavicom. Korisnici PCP-a često završe u hitnoj službi zbog predoziranja ili zbog ozbiljnih nepovoljnih psiholoških efekata. Dok su intoksicirani mogu postati nasilni ili suicidalni te mogu predstavljati opasnost za sebe ili druge. Konzumacija velikih doza PCP-a može uzrokovati napade, komu ili smrt.

    Kanabis je prirodni proizvod, čiji glavni psihoaktivni sastojak je tetrahidrokanabinol (Δ9-THC). Marihuana se javlja u različitim oblicima kao suho lišće, cvijet, stabljika i sjemenka iz biljke konoplje Cannabis sativa, koja sadrži psihoaktivnu (utječe na mozak) kemikaliju delta-9-tetrahidrokanabinol (THC), kao i druge povezane smjese. Taj biljni materijal također može biti koncentriran u smoli koja se naziva hašiš ili može biti u obliku ljepljive crne tekućine koja se zove hašiševo ulje. Najčešće se puši, a može se miješati sa hranom ili se skuhati kao čaj. Kada se marihuana puši THC ubrzano prolazi iz pluća u krvotok što nosi kemikaliju do mozga i ostalih organa kroz tijelo. Apsorbira se polakše ukoliko se unosi kroz hranu ili piće. Bez obzira na način konzumiranja THC utječe na specifične molekule u moždanim stanicama koji se nazivaju kanabinoidni receptori, a uobičajeno su aktivirani od strane kemikalije koja je slična THC-u i koja postoji u tijelu (kao što je anandamid) i dio je mreže komunikacijskog sustava koji se naziva endokanabinoidski sustav. Taj sustav ima ključnu ulogu u uobičajenom razvoju mozga i njegovim funkcijama. Najveća gustoća receptora kanabinoida je pronađena u dijelovima mozga koji utječu na osjećaj ugode, pamćenje, razmišljanje, koncentraciju, percepciju osjetila i vremena i koordinirane pokrete. Marihuana pojačava aktivnost endokanabinoidnoog sustava, uzrokujući osjećaj uzbuđenja i ostale učinke koje konzumenti osjećaju. Ti efekti uključuju izmijenjenu percepciju i raspoloženje, poremećenu koordinaciju, problemi s razmišljanjem i rješavanjem problema i poremećena sposobnost učenja i pamćenja.
    Marihuana također utječe na razvoj mozga, i kada se konzumira češće od strane mladih ljudi posljedice na razmišljanje i memoriju mogu trajati duže ili čak mogu biti trajne. Nedavno istraživanja na konzumentima marihuana koju su s konzumiranjem započeli u pubertetu otkrila je znatno smanjenu povezanost u područjima mozga odgovornima za učenje i pamćenje. Dim marihuane nadražuje pluća stoga učestali pušači marihuane mogu iskusiti iste respiratorne probleme kao i pušači duhana kao što su svakodnevno kašljanje i proizvodnja sluzi, češće akutne bolesti u prsima i pojačani rizik od upale pluća. Jedno istraživanje je pokazalo kako ljudi koji često puše marihuanu ali ne puše duhan imaju češće zdravstvene probleme i češće izostaju s posla za razliku od osoba koja ne puše marihuanu ponajviše zbog respiratornih bolesti. Još uvijek nije poznato da li pušenje marihuane doprinosi riziku od dobivanja raka pluća. U jednom istraživanju procijenjeno je kako konzumenti marihuane imaju 4,8 puta veći rizik od srčanog udara tijekom prvog sata nakon pušenja. Rizik može biti veći kod starijih osoba ili onih koji imaju osjetljivo srce. Mnoga istraživanja su povezala dugotrajno konzumiranje marihuane s mentalnim bolestima. Veliki broj istraživanja koja prate konzumente tijekom određenog perioda vremena također su ukazali na povezanost konzumiranja marihuane i kasnijeg razvoja psihoze. Ova veza je pod utjecajem genetičkih varijabli no također ovisi i o količini koju osoba konzumira, snazi koju droga ima, i godinama prvog konzumiranja – oni koji su počeli s konzumiranje u mlađoj dobi su u većem riziku za kasnije probleme.
    Dodatno, marihuana ima ozbiljne posljedice na sposobnost procjene i motornu koordinaciju te doprinosi povećanom riziku od ozljeda ili smrtnih posljedica za vrijeme vožnje automobila.

    Sintetski kanabinoidi su biljne mješavine koje izazivaju iskustva slična onim pri konzumiranju kanabisa i koji se prodaju kao sigurne i legalne alternative kanabisa. Izaziva osjećaj omamljenosti ili euforije aktivacijom CB1 receptora. Konzumenti navode da uzrokuju bolje raspoloženje, osjećaj relaksiranosti i promijenjena percepcija. Efekti sintetskih kanabinoida mogu biti jači od efekata kanabisa. Mogu uzrokovati i anksioznost, paranoju i halucinacije. Nadalje, konzumenti izvještavaju o ubrzanom radu srca, povraćanju, uzrujanosti, zbunjenosti i halucinacijama uslijed konzumacije sintetskih kanabinoida. Mogu povećati krvni pritisak i smanjenje dotoka krvi do srca. U nekoliko slučajeva povezan je sa srčanim udarima. Česti korisnici mogu iskusiti simptome ustezanja i simptome ovisnosti. Posebnu opasnost predstavlja što nije poznato kojim kemijskim aditivima se navedeni pripravci prskaju, te u kojim količinama. Također, iznimno ih je teško ravnomjerno rasporediti po biljnoj materiji te može doći do koncentriranih džepova koji mogu biti opasni po zdravlje i uzrokovati fatalne posljedice. Neke od dodatnih negativnih posljedica su kardiotoksičnost, nagli gubitak svijesti/koma, respiratorna depresija, epileptični napadaji i konvulzije, hiperemeza, delirij, agitacija, psihoza, agresivno i nasilno ponašanje.

    Inhalanti obuhvaćaju mnoge proizvode koje možemo pronaći u domaćinstvu, poput boja u sprejevima, markera, ljepila i sredstva za čišćenje, a sadrže hlapljive tvari koje imaju psihoaktivna svojstva kada se inhaliraju. Skupina inhalanata obuhvaća otapala, aerosole, plinove i nitrite – upravo zbog toga što se oni veoma rijetko konzumiraju na neki drugi način. Većina inhalanata izuzev nitrita utječe na središnji živčani sustav na način kao i zlouporaba alkohola, uključujući nerazgovijetan govor, nedostatak koordinacije, euforiju i vrtoglavicu. Konzumenti inhalanata mogu također iskusiti ošamućenost, halucinacije i deluzije. S učestalim inhaliranjem, mnogi konzumenti se osjećaju manje inhibirano i imaju manje kontrole. Neki se mogu na nekoliko sati osjećati mamurno i mogu imati dugotrajne glavobolje. Za razliku od ostalih inhalanata, nitrit povećava seksualno zadovoljstvo na način da širi i opušta krvne žile. Iako nije uobičajeno ovisnost o inhalantima se može dogoditi s učestalim konzumiranjem.

    Kemikalije koje može pronaći u različitim tipovima inhalanata mogu izazvati široki spektar različitih kratkotrajnih posljedica kao što su mučnina i povraćanje, no također i ozbiljne dugotrajne posljedice, koje mogu uključivati oštećenja jetre i bubrega, gubitak sluha ili oštećenje koštane srži. Posljedice također mogu biti gubitak koordinacije i grčevi udova zbog oštećenja mijelina – zaštitne obloga oko živčanih vlakana koja pomože živcima u prenošenju poruka u mozak te u perifernom živčanom sustavu. Inhalanti također mogu uzrokovati oštećenje mozga zbog prekida dotoka kisika u mozak. Mogu biti i smrtonosni, na način da udisanje velike količine koncentriranih tekućih kemikalija ili aerosola može uzrokovati direktno zatajenje srca u nekoliko minuta (Sudden sniffing death). Nitriti su posebna vrsta inhalanata koji se koriste s ciljem povećavanja seksualnog užitka i poboljšanja izvedbe.

    Ketamin je disocijativna droga koja uzrokuje depersonalizaciju i derealizaciju. Ima sličan učinak psihodelicima jer može izazvati halucinacije i druge promjene u mislima, emocijama i svijesti. Na nezakonitom tržištu droga obično dolazi u obliku bijelog ili prljavo bijelog praha, ali može biti i u obliku tableta ili otopljen u tekućini. Može se uzimati oralno, ušmrkavanjem ili injektiranjem, a ponekad se i puši s kanabisom ili duhanom. Učinci ketamina mogu se osjetiti u roku od jedne minute ako se injektira, od 5 do 15 minuta ako se ušmrkava i do 30 minuta ako se uzima oralno. Njegovi učinci mogu trajati oko sat vremena, no koordinacija i osjetila pojedinca mogu biti pod utjecajem i do 24 sata nakon prve uporabe. Može uzrokovati osjećaj sreće i opuštenosti, osjećaj odvojenosti od svog tijela, smanjenu osjetljivost na bol, vidne i slušne halucinacije, zbunjenost i nespretnost, povećan broj otkucaja srca i krvni tlak, pospanost, nejasan govor i zamagljen vid, tjeskobu i napadaj panike, povraćanje, odlazak u ”k-rupu” – intenzivno odvajanje od stvarnosti, obično se događa samo pri konzumaciji visokih doza. Rizik smrti od samog ketamina je nizak, zbog njegove sposobnosti da izazove nesvjesticu s minimalnim utjecajem na reflekse dišnih putova ili cirkulaciju krvi. Međutim, pojedinci su izloženi većem riziku od fizičkih ozljeda/nesreća dok su pod utjecajem ketamina.

    Skip to content