Nacionalna info linija za ovisnosti

Trebate li informacije kome se obratiti za savjet ili pomoć ako vi ili netko vama blizak ima problem s ovisnošću? Obratite nam se radnim danom od 9 do 16h.

Liječenje i psihosocijalni tretman

Sustav liječenja ovisnosti u Hrvatskoj

Kod većine osoba s problemom ovisnosti liječenje i rehabilitacija je dugotrajan, često i doživotan proces, koji se temeljno provodi kroz izvanbolničke specijalizirane programe uz usku suradnju s liječnicima opće medicine. Ovisno o fazi bolesti, mnogim osobama s problemom ovisnosti potrebno je povremeno osigurati hospitalne intervencije u specijaliziranim bolničkim programima. Jednako tako, važno je osobama osigurati posebno prilagođen pristup u slučaju potrebe hospitalnog liječenja mnogih somatskih i psihijatrijskih bolesti koje mogu, ali i ne moraju biti etiološki povezane s ovisnosti.

U tretmanu osoba s problemom ovisnosti nužan je multidisciplinaran pristup radi sveobuhvatnog i što učinkovitijeg liječenja, rehabilitacije i reintegracije liječenih ovisnika u društvenu zajednicu. U tretman su, ovisno o individualnim potrebama i vrsti tretmana, uključeni psihijatri i liječnici drugih specijalizacija koji su dodatno educirani iz područja mentalnog zdravlja i ovisnosti, psiholozi, socijalni radnici, socijalni pedagozi, liječnici obiteljske medicine i druge specijalizirane zdravstvene djelatnosti, radni terapeuti i volonteri.

Bolničko liječenje

Liječenje osoba s problemom ovisnosti provodi se u suradnji s timovima liječnika obiteljske medicine, ali i u okviru specijaliziranih bolničkih programa te s drugim zdravstvenim i nezdravstvenim subjektima. U sklopu hrvatskog zdravstvenog sustava, bolničko liječenje sastoji se od psihijatrijskih bolnica, odjela u općim, županijskim i kliničkim bolnicama te odjela u zatvorskoj bolnici u Zagrebu. U okviru bolničkog liječenja provode se programi detoksikacije, farmakoterapije i psihosocijalnog tretmana. Bolničko liječenje uobičajeno traje od 16 dana do 3 mjeseca, no samo trajanje liječenja ovisi o teškoćama osobe koja se liječi i stručnoj medicinskoj procjeni.

Izvanbolničko liječenje

Izvanbolničko liječenje omogućeno je u svim županijskim zavodima za javno zdravstvo, u sklopu službi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti te kroz dnevne bolnice koje djeluju u sklopu Klinike za psihijatriju “Sveti Ivan”, Klinike za psihijatriju “Vrapče” i Kliničkog bolničkog centra “Sestre milosrdnice”. U sklopu izvanbolničkog liječenja provodi se supstitucijska terapija, psihosocijalni tretman te druge specifične metode i postupci sukladno potrebama osoba s problemom ovisnosti. Savjetovališni rad predstavlja osnovu rada u službama za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, a osim individualnog i obiteljskog savjetovanja, provode se i: psihoterapija, modifikacija ponašanja, psihijatrijske obrade, propisivanje i nastavak već uvedene farmakoterapije, kontrole urina na prisutnost droga i njihovih metabolita te kapilarne krvi na HIV, HCV, HBV i sifilis, eventualno potrebni somatski pregledi, niz preventivnih i edukativnih aktivnosti te druge metode i postupci.

Specifičnost tretmana ovisno o vrsti ovisnosti

Potreban vam je kontakt institucije ili organizacije koja pruža usluge osobama s problemom ovisnosti?

Potreban vam je kontakt bolnice ili ustanove koja provodi izvanbolničko liječenje?

Specifičnosti tretmana ovisnosti o alkoholu

Važno je znati da je alkoholizam bolest koja se može liječiti, a dostupni su različiti programi i načini liječenja, kao i individualne i grupne terapije podrške oboljelima koji su odlučili potražiti pomoć. Dobivanje adekvatne pomoći prije nego što problem s alkoholom napreduje do ozbiljnog poremećaja ovisnosti može spasiti život oboljele osobe, kao i poboljšati kvalitetu života cijele njegove okoline.

Najpoznatiji pristup liječenja alkoholizma u Hrvatskoj je Hudolinov kompleksni socijalno-psihijatrijski postupak Zagrebačke škole alkohologije koji je razvio i popularizirao dr. Vladimir Hudolin, ugledni hrvatski psihijatar i jedan od pionira u tretmanu ovisnosti o alkoholu.

Ovaj pristup temelji se na sveobuhvatnom i multidisciplinarnom pristupu koji uključuje medicinske, psihološke i socijalne aspekte liječenja ovisnosti.

Ključne značajke Hudolinovog pristupa uključuju:

  •  Kompleksnost i multidisciplinarnost: Liječenje nije ograničeno samo na medicinske intervencije, već uključuje širok spektar terapijskih metoda, uključujući grupnu terapiju, individualno savjetovanje, socioterapijske aktivnosti i obiteljsku terapiju.
  • Obiteljski pristup: Posebna pozornost posvećuje se uključivanju obitelji u proces liječenja. Rad s obiteljima alkoholičara smatra se ključnim za postizanje dugoročne stabilnosti i oporavka. Obiteljske terapijske sesije i edukacije pružaju podršku obiteljima te ih educiraju kako da se nose s problemima i izazovima koje donosi ovisnost.
  • Edukacija i prevencija: Edukacija pacijenata, njihovih obitelji, ali i šire zajednice, smatra se temeljem prevencije i rane intervencije. Programi obuhvaćaju širenje svijesti o štetnosti alkohola, razvoju ovisnosti i dostupnim oblicima pomoći.
  • Dugotrajni oporavak i praćenje: Nakon inicijalnog liječenja, veliki naglasak stavlja se na praćenje oporavka kroz redovite kontrole i potporne grupe. To može uključivati klubove liječenih alkoholičara koji djeluju na principima samopomoći i međusobne podrške.
  • Prilagodba pojedincu: Svaki tretman se prilagođava potrebama pojedinca, uzimajući u obzir njegovu osobnu povijest, stupanj ovisnosti, socijalnu situaciju i mentalno zdravlje.

Specifičnosti tretmana ovisnosti o kockanju

Liječenje poremećaja kockanja može obuhvatiti različite pristupe, uključujući grupni psihoterapijski rad, interaktivne psihoedukacijske radionice, kognitivno-bihevioralne terapije u grupi, trening socijalnih vještina, obiteljske grupne psihoterapije, individualne psihoterapije, tehnike relaksacije poput progresivne mišićne relaksacije, i psihofarmakoterapiju.

Terapija – primjerice kognitivno-bihevioralna terapija koristi proces izlaganja ponašanju od kojeg osoba želi odustati i podučava vještinama za smanjenje potrebe za kockanjem. Kognitivno-bihevioralna terapija usredotočuje se na identificiranje nezdravih, iracionalnih i negativnih uvjerenja te ih zamjenjuje zdravima i pozitivnima. Također, uz nju je iznimno bitna i obiteljska terapija.

Lijekovi – antidepresivi i stabilizatori raspoloženja mogu pomoći u liječenju problema koji često prate problematično kockanje – kao što su bipolarni poremećaj, depresija ili anksioznost. Neki antidepresivi mogu biti učinkoviti u smanjenju kockarskog ponašanja. Lijekovi nazvani antagonistima narkotika, korisni u liječenju zloupotrebe tvari, mogu pomoći u liječenju ovisnosti o kockanju.

Grupe samopomoći – iznimno korisnim u liječenju ovisnosti o kockanju su se pokazali i klubovi liječenih ovisnika o kockanju (KLOK), a posebice u procesu održavanja apstinencije. Liječenje kompulzivnog kockanja može uključivati ambulantni program, bolnički program ili program rezidencijalnog liječenja, a kasnije često pacijenti budu upućeni u grupe samopomoći.

Prevencija recidiva – čak i uz liječenje, osobe se mogu vratiti kockanju, posebno ako provode vrijeme s ljudima koji se klade ili obilazi mjesta za kockanje. Ako osoba osjeća da će ponovno početi kockati, potrebno ju je odmah uputiti da se obratiti svom liječniku kako bi bilo moguće pravovremeno reagirati.

Specifičnosti tretmana ovisnosti o drogama

Ovisno o fazi bolesti, mnogim osobama s problemom ovisnosti potrebno je povremeno osigurati hospitalne intervencije u specijaliziranim bolničkim programima. Jednako tako, važno je osobama osigurati i posebno prilagođen pristup u slučaju potrebe hospitalnog liječenja mnogih somatskih i psihijatrijskih bolesti koje mogu, ali i ne moraju biti etiološki povezane s uzimanjem droga. Najvažniji postupci programa liječenja osoba s problemom ovisnosti su:

  • farmakoterapija (za opijatske ovisnike primjena opijatskog agonista – metadona i buprenorfina)
  • psihoterapija
  • obiteljski suportivni i psihoterapijski postupak
  • edukacija o bolesti i učenje strategija za prevenciju recidiva
  • prevencija infekcija (HIV, virusni hepatitisi, sifilis) što uključuje i testiranje
  • socijalne intervencije, potpora mjerama socijalne reintegracije
  • kontrola urina na prisutnost metabolita droga
  • terapija komorbiditeta
  • briga o somatskom zdravlju
  • korištenje programa samopomoći (suportivni programi udruga, klubovi liječenih ovisnika i drugi).

Specifičnosti tretmana ovisnosti o internetu i video igrama

Iako će u neslužbenim razgovorima gotovo svaki sugovornik reći kako poznaje nekoga tko stalno „visi“ na internetu (najčešće upravo videoigrama) i potrebna mu je pomoć, malo je onih koji se odlučuju na liječenje. Razloge za to možemo tražiti u nedostatku informiranosti, neprepoznavanju problema, strahu od stigmatizacije, općoj društvenoj prihvaćenosti takvog ponašanja, kao i razvoju posljedica koje su na prvi pogled manje uočljive od primjerice onih kod „klasičnih“ ovisnosti poput one o duhanu, alkoholu, drogama, lijekovima, pa čak i kockanju/klađenju.

Posebnost ove ovisnosti leži u činjenici što je internet postao sastavnim dijelom suvremenog funkcioniranja, pa za razliku od drugih tipova ovisnosti gdje inzistiramo na potpunoj apstinenciji, savjetovanje nekoga tko svoj „kruh“ zarađuje za računalom da ga više nikada ne upali nije moguće. Međutim, kod prekomjerne (patološke) uporabe sadržaja koje za osobu ne da nemaju nikakvu pozitivnu vrijednost, već pokazuju štetan učinak, ostaje na snazi inzistiranje na apstinenciji. Najčešće korištena psihološka pomoć bila je kognitivno-bihevioralna terapija. Koriste se i drugi pristupi, uključujući obiteljsku terapiju i motivacijski intervju. Tretiranje ovisnosti o video igrama temelji se na procjeni svake pojedine osobe i ozbiljnosti njihove ovisnosti o igricama. Cilj tretmana obično je pomoći osobi da potpuno izbjegava igranje video igara jer čak i mala količina igranja može postupno eskalirati u problem kod osobe sklone ovisnosti o igricama.

Tretman ovisnosti o video igrama usmjeren je na pomoć osobi da postupno smanji vrijeme provedeno igrajući, prepozna svoje ovisničko ponašanje, razumije uzroke ili okidače ovisnosti i razvije strategije za njihovo prevladavanje, shvati štetu koju ovisnost uzrokuje, te ističe važnost poučavanja obitelji o načinima kako pomoći i podržati osobu s ovisnošću.

Specifičnosti tretmana ovisnosti o duhanu

Liječenje ovisnosti o duhanu u Hrvatskoj uključuje niz pristupa usmjerenih na pomoć pojedincima u prestanku pušenja, obuhvaćajući i farmakološke i nefarmakološke metode.

Farmakološke metode uključuju primjenu medikamentozne terapije u obliku zamjenskih nikotinskih sredstava ili nenikotinskih lijekova koji pomažu u smanjenju žudnje za nikotinom i ublažavanju simptoma odvikavanja. Nefarmakološki pristupi uključuju različite oblike savjetovanja, terapije i podrške koji su ključni za uspješno liječenje ovisnosti o duhanu. Individualno ili grupno savjetovanje pruža emocionalnu podršku i praktične savjete za prestanak pušenja.

Fokusira se na strategije suočavanja, promjene ponašanja i postavljanje ciljeva. Podrška prijatelja i obitelji često je presudna u procesu odvikavanja.

Skip to content