Prevencija
Prevencija uporabe sredstava ovisnosti ima za cilj spriječiti ili odgoditi početak njihove uporabe i može pomoći osobama koje su već započele s uporabom, izbjeći razvoj poremećaja uporabe sredstava ovisnosti i s njome povezanih zdravstvenih i društvenih problema. Prevencija uporabe sredstava ovisnosti ima i širu svrhu, a to je zdrav i siguran razvoj djece i mladih koji omogućuje ostvarenje njihovih talenata i potencijala. To se postiže podupiranjem razvoja pozitivnih odnosa s obitelji, školom, vršnjacima, radnim okruženjem i zajednicom. (EUPC, 2020).
Prevencija je socijalizacija utemeljena na dokazima, odnosno proces prenošenja kulturološki prihvatljivih stavova, normi, uvjerenja i ponašanja kako bi se mladima omogućilo da uz adekvatnu kontrolu nagona odgovaraju na znakove na odgovarajući način. Cilj nije samo spriječiti korištenje droga, već i odgoditi početak korištenja, smanjiti intenzitet korištenja ili spriječiti eskalaciju korištenja u problematičnu upotrebu. (EMCDDA)
Prevencija u odgojno obrazovnom sustavu
Školska ustanova obvezna je donijeti i provoditi školske preventivne programe koji su sastavni dio godišnjeg plana i programa ili školskog/domskog kurikuluma (Pravilnik o načinu postupanja odgojno-obrazovnih radnika školskih ustanova u poduzimanju mjera zaštite prava učenika te prijave svakog kršenja tih prava nadležnim tijelima, NN 132/13).
Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi osigurava sigurnost i zaštitu zdravlja u školskim ustanovama propisujući obvezu školskim ustanovama da: stvaraju uvjete za zdrav mentalni i fizički razvoj te socijalnu dobrobit učenika, sprječavaju neprihvatljive oblike ponašanja, brinu o sigurnosti učenika, osiguravaju uvjete za uspješnost svakog učenika u učenju, brinu o zdravstvenom stanju učenika i o tome obavještavaju nadležnog liječnika škole – specijalistu školske medicine, prate socijalne probleme i pojave kod učenika i poduzimaju mjere za otklanjanje njihovih uzroka i posljedica, u suradnji s tijelima socijalne skrbi odnosno drugim nadležnim tijelima, vode evidenciju o neprihvatljivim oblicima ponašanja učenika, te pružaju savjetodavni rad učenicima.
Za osiguranje dosljednog provođenja programa prevencije ovisnosti za djecu i mlade, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje, imenuje županijske koordinatore za prevenciju ovisnosti u odgojno-obrazovnim ustanovama, a Agencija za odgoj i obrazovanje voditelje županijskih stručnih vijeća za preventivne programe u osnovnim i srednjim školama te učeničkim domovima.
- županijski koordinatori za prevenciju ovisnosti u odgojno-obrazovnim ustanovama (popis)
- voditelji županijskih stručnih vijeća za preventivne programe u osnovnim i srednjim školama te učeničkim domovima (popis)
Prevencija u zajednici – uloga nevladinih organizacija (udruga)
Važnu ulogu u prevenciji ovisnosti igraju nevladine organizacije (udruge) koje provode programe prevencije ovisnosti u školskom okruženju i zajednici.
Prevencija u okviru zdravstvenog sustava
Prema zakonu o zdravstvenoj zaštiti, zdravstvena zaštita na primarnoj razini među inim obuhvaća i zaštitu mentalnoga zdravlja, izvanbolničko liječenje mentalnih bolesti i poremećaja, uključujući ovisnosti.
Na nacionalnoj razini Hrvatski zavod za javno zdravstvo kao zdravstvena ustanova obavlja i djelatnosti mentalnog zdravlja i prevencije ovisnosti, te planira, predlaže, koordinira i provodi mjere za očuvanje i unaprjeđenje mentalnog zdravlja, izvanbolničkog liječenja mentalnih bolesti i poremećaja, uključujući ovisnosti. Na lokalnoj razini (na području jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba), zavodi za javno zdravstvo provode zaštitu mentalnog zdravlja i izvanbolničko liječenje ovisnosti, što obuhvaća prevenciju i rano otkrivanje svih psihičkih poremećaja, dijagnostiku, liječenje i rehabilitaciju svih oblika ovisnosti, kao i mjere očuvanja mentalnog zdravlja u zajednici.
HZJZ koordinira, stručno usmjerava i prati kvalitetu rada zavoda za javno zdravstvo jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba.
U okviru svih (nastavnih) zavoda za javno zdravstvo djeluju službe za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti (popis), a koje u okviru svog djelovanja provode i programe prevencije ovisnosti.
Preventivne aktivnosti koje provodi policija
U Republici Hrvatskoj policija je uključena u provedbu raznih preventivnih aktivnosti. Služba prevencije Ravnateljstva policije daje mišljenje na prevencijske programe i nadzire njihovu provedbu, te u provedbi prevencije surađuje s drugim državnim tijelima, ustanovama, prevencijskim vijećima i udrugama građana. Također, osmišljava i provodi preventivne mjere nacionalnih strategija iz područja sigurnosti, osmišljava, koordinira i provodi preventivne programe, mjere i aktivnosti nacionalne razine, te ostvaruje međunarodnu suradnju u prevenciji kažnjivih radnji.
Prevencija u okviru socijalne skrbi
Sukladno Nacionalnoj strategiji djelovanja na području ovisnosti do 2030., Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike imenuje županijske koordinatore programa prevencije ovisnosti za djecu i mlade u sustavu socijalne skrbi. (popis)
Županijski koordinator za sustav socijalne skrbi od Centara za socijalnu skrb prikuplja, objedinjuje i izrađuje program prevencije ovisnosti za djecu i mlade u sustavu socijalne skrbi na razini županije te ga dostavlja županijskom povjerenstvu za suzbijanje zlouporabe droga na mišljenje i na suglasnost Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
Važnu ulogu u programima prevencije imaju i obiteljski centri koji u okviru dvog djelokruga provode aktivnosti i programe poticanja odgovornog roditeljstva, pružanja podrške, poticanja razvoja socijalizacijskih i komunikacijskih vještina djece i mladih, nenasilnog rješavanja sukoba, te prevencije poremećaja u ponašanju i ovisnosti djece i mladih.
Kontakte ustanova koje se bave problematikom ovisnosti u vašem gradu ili županiji možete pronaći u mapi kontakata.
Ako niste sigurni u kojoj ustanovi potražiti savjet ili pomoć, kontaktirajte našu Info liniju.
Kvaliteta preventivnih intervencija
Saznajte više
Učinkoviti preventivni pristupi
Dolazi uskoro
Baza programa i projekata
Vrste prevencije
Usmjerene su svima u određenoj populaciji, te ciljaju skupine pojedinaca iz različitih skupina (npr. lokalna zajednica, svi učenici škole ili jednog razreda, susjedstvo), uglavnom osobe koje ne koriste psihoaktivne tvari. Cilj im je u potpunosti spriječiti ili odgoditi početak zlouporabe tvari, pružajući svim sudionicima informacije i vještine neophodne za rješavanje problema. Programi univerzalne prevencije su namijenjeni velikim grupama bez prethodnog utvrđivanja stanja mogućeg rizika zlouporabe. Svi članovi populacije imaju jednak generalni rizik za zlouporabu, iako rizik može znatno varirati među pojedincima.
U ovu kategoriju intervencija ubraja se većina školskih preventivnih programa / projekata i politika vezanih uz školsko okruženje, s ciljem da mladi steknu društvene kompetencije za izbjegavanje ili odgađanje početka upotrebe sredstava ovisnosti. Za univerzalnu prevenciju, filtar ne postoji (svi su shvaćeni kao jednak – nizak rizik).
Usmjerena je na specifičnu sub-populaciju, čiji je nadolazeći i/ili životni rizik za poremećaje značajno viši od prosječnog. Navedeno odgovara većoj važnosti identifikacije rizičnih čimbenika za razumijevanje početka i razvoja zlouporabe tvari, posebice među mladim ljudima. Vodeća prednost usmjeravanja na rizične skupine je ta što one već postoje i jasno su identificirane, međutim, pri ovim intervencija potreban je poseban napor kako bi se izbjegla stigmatizacija te kako bi se implementirala preventivna strategija koja će dovesti do poželjnih rezultata.
Selektivne intervencije ciljaju ranjive skupine kod kojih je uporaba psihoaktivnih tvari najprisutnija i usmjerene su na poboljšanje prilika u njihovom okruženju koje je obilježeno teškim životnim i lošim socijalnim prilikama, one također, uključuju školske i obiteljske intervencije i politike kojima je cilj zadržati djecu u školi. Selektivna prevencija intervenira u određenim skupinama, obiteljima ili zajednicama kod kojih postoji veća vjerojatnost da će razviti ovisnost o drogama jer imaju manje društvenih veza i resursa (marginalizirane etničke manjine, mladi u depriviranim okruženjima, mladi prijestupnici, rizične obitelji…)
Primjenjuju se na ranjive pojedince i pomažu im nositi se s vlastitim osobinama ličnosti i rizičnim čimbenicima koji ih čine ranjivijima na povećanje uporabe psihoaktivnih tvari. Njihov cilj nije nužno spriječiti korištenje droga ili započinjanje s njima, već prije spriječiti razvoj ovisnosti, smanjiti učestalost korištenja i spriječiti ‘opasne’ obrasce upotrebe psihoaktivnih tvari (npr. umjereno umjesto prekomjernog pijenja). U većini europskih zemalja indicirana prevencija i dalje prvenstveno uključuje savjetovanje mladih korisnika droga. Indicirana prevencija je usmjerena na prepoznavanje pojedinaca koji imaju pokazatelje visoko povezane s pojedinačnim rizikom razvoja zlouporabe droga u njihovom kasnijem životu (kao što su npr. psihijatrijski poremećaji, školski neuspjeh, asocijalno ponašanje i sl.) ili, uz to, rani znakovi zlouporabe tvari (ali ne DSM-IV kriteriji za ovisnost), te na usmjeravanje posebnih intervencija prema njima. Pokazatelj povećanog rizika kod pojedinca može biti ponavljanje razreda, poremećaj ponašanja, otuđenost od roditelja, škole i pozitivnih vršnjačkih skupina.
Pristupi prevenciji droga vrlo su različiti, od onih usmjerenih na društvo u cjelini (prevencija u okruženju) do intervencija usmjerenih na rizične pojedince (indicirana prevencija).Glavni su izazovi uskladiti te različite strategije s ciljnim skupinama i kontekstima te osigurati da se temelje na dokazima i da imaju dovoljnu pokrivenost stanovništva.Većina strategija prevencije usredotočena je općenito na korištenje supstanci, a neke također razmatraju povezane probleme, kao što su nasilje i rizično seksualno ponašanje;ograničen broj se usredotočuje na specifične tvari, npr. alkohol, duhan ili kanabis.
‘Sastojci’ većine preventivnih strategija većinom su informativni (od zastrašivanja/upozoravanja do promicanja ‘informiranih izbora’) ili razvojni, odnosno pomoć djeci i mladima u postizanju bihevioralnih ciljeva u svakoj fazi njihova socijalnog i kognitivnog razvoja.Tipični primjeri potonjih, učinkovitijih elemenata su radionice životnih vještina, socijalno-emocionalno učenje i vježbanje samokontrole. Ove dvije funkcije prevencije imaju zajedničko to što se obraćaju pojedincima (npr. adolescentima, roditeljima), društvenim grupama (npr. školski razredi, obitelji, grupe vršnjaka) ili čitavoj populaciji s ciljem izazivanja uglavnom namjernih, namjernih i motiviranih promjena u ponašanju.
Pristupi strategija u okruženju (okolini) nadopunjavaju ove intervencije promjenom okruženja (fizičkog, ekonomskog, društvenog, regulatornog itd.) u kojem ljudi donose odluke o upotrebi sredstava ovisnosti, te nisu primarno usmjereni na kontrolu ponašanja.Ove intervencije uključuju mjere poput određivanja cijena alkohola i zabrane reklamiranja duhana i pušenja, za koje postoje dobri dokazi o učinkovitosti. Druge strategije imaju za cilj osigurati zaštitno školsko okruženje, npr.promicanjem pozitivne i poticajne klime za učenje i poučavanjem građanskih normi i vrijednosti. Cilj ovih pristupa je zdravo ponašanje učiniti lakšim ili privlačnijim od štetnog ponašanja. Intervencije u okolini često dovode do promjena u društvenim normama, vrijednostima i stavovima.Zabrane pušenja, na primjer, duboko su promijenile društveno prihvaćanje pušenja općenito, čak i među ljudima koji su im se prvotno protivili. Strategije okruženja – bez obzira što se pretežno usmjeravaju na legalna sredstva ovisnosti – su važne zbog cijelog djelokruga prevencije, budući da je u mnogim zemljama rano i rasprostranjeno uzimanje alkohola i cigareta povezano s uzimanjem ilegalnih droga.
Mnoge strategije okruženja su uključene na državnoj (makro) ili čak EU razini. Primjer su zabrane pušenja, (svugdje ili samo na radnim mjestima), dodatni porezi na alkohol i duhan, marketinški i reklamni propisi i dobne granice za prodaju alkohola i duhana mladima. Dok univerzalna prevencija djeluje na razini populacije, selektivna na (rizične) grupe i indicirana na individualnoj razini, strategije okruženja djeluju na društvenoj razini, uglavnom kroz oblikovanje stavova, uobičajenih shvaćanja i vrijednosti u društvu prema uporabi droga.
Primjeri prevencije po skupinama
Strategija okruženja
Politika škole, promicanje zdravog načina života, školsko okruženje.
Univerzalna prevencija
Mjere usmjerene na djecu rane školske dobi (npr. prva četiri razreda osnovne škole).
Selektivna prevencija
Intervencije za učenike s poteškoćama u učenju i školovanju, socijalni problemi, djeca koja su obveznici ali ne pohađaju školu.
Indicirana prevencija
Intervencije za učenike s ADHD.
Strategija okruženja
mjere i propisi vezani uz duhan i alkohol (novčane kazne, zabrane i ograničenja reklamiranja), norme zajednice prema legalnim sredstvima ovisnosti, kanabisu i asocijalnom ponašanju
Univerzalna prevencija
intervencije za mlade u programima slobodnog vremena, općim programima izvan škole, u sportskim klubovima, klubovima za mlade
Selektivna prevencija
Intervencije za mlade prijestupnike, one koji odlaze u klubove, etničke skupine, problematična susjedstva, mladi koji eksperimentiraju s drogama
Indicirana prevencija
praćenje intervencija prema pedijatrijskim pacijentima sa npr. ADHD sindromom
Strategija okruženja
Način edukacije (laissez-faire, autoritativan, autoritaran).
Univerzalna prevencija
Intervencije prema obiteljima općenito.
Selektivna prevencija
Intervencije prema rizičnim obiteljima.
Indicirana prevencija
Pomoć rizičnim obiteljima i djeci.
Koje su najčešće, ali ne nužno najučinkovitije preventivne intervencije?
Školski preventivni programi – Mnogi od tih programa usmjereni su na jačanje socijalnih vještina (empatija, komunikacija), osobnih vještina (donošenje odluka, suočavanje, samokontrola) i pružanje informacije o drogama/sredstvima ovisnosti.
Vršnjačke edukacije – Intervencije u kojima se vršnjaci osposobljavaju da prenesu intervencije svojim vršnjacima.
Alternativne intervencije u slobodno vrijeme, poput sportskih, kulturnih ili aktivnosti na otvorenom, ponekad kao unaprijed određena intervencija, a ponekad u obliku ‘vaučera’ koji mlada osoba može zamijeniti za aktivnost po vlastitom izboru.U nekim su slučajevima ove intervencije usmjerene su isključivo na ranjive mlade ljude.
Medijske kampanje – koje informiraju o rizicima i opasnostima droga ili imaju za cilj promicanje učinkovitih intervencija ili pozitivnih društvenih normi.
Pristupi savjetovanja i informiranja u okruženju noćnog života, ili – učinkovitije – poboljšanja okruženja noćnog života, npr. besplatna voda, sobe za opuštanje, edukacije osoblja.
Školski preventivni programi – Mnogi od tih programa usmjereni su na jačanje socijalnih vještina (empatija, komunikacija), osobnih vještina (donošenje odluka, suočavanje, samokontrola) i pružanje informacije o drogama/sredstvima ovisnosti.
Vršnjačke edukacije – Intervencije u kojima se vršnjaci osposobljavaju da prenesu intervencije svojim vršnjacima.
Alternativne intervencije u slobodno vrijeme, poput sportskih, kulturnih ili aktivnosti na otvorenom, ponekad kao unaprijed određena intervencija, a ponekad u obliku ‘vaučera’ koji mlada osoba može zamijeniti za aktivnost po vlastitom izboru.U nekim su slučajevima ove intervencije usmjerene su isključivo na ranjive mlade ljude.
Medijske kampanje – koje informiraju o rizicima i opasnostima droga ili imaju za cilj promicanje učinkovitih intervencija ili pozitivnih društvenih normi.
Pristupi savjetovanja i informiranja u okruženju noćnog života, ili – učinkovitije – poboljšanja okruženja noćnog života, npr. besplatna voda, sobe za opuštanje, edukacije osoblja.
Motivacijski intervjui i kratke intervencije za mlade ljude koji prekomjerno koriste alkohol ili droge.
Savjetodavne intervencije za mlade prijestupnike.
Reguliranje duhanske ili alkoholne industrije zabranama oglašavanja, oporezivanjem i ograničenjima prodaje.
Pružanje sigurnog i pozitivnog okruženja za učenje u školama.
Edukacije iz područja prevencije ovisnosti
S ciljem jačanja kompetencija prevencijskih praktičara, stručnjaka koji djeluju u području prevencije, donositelja odluka i kreatora politika, HZJZ organizira različite edukacije iz području prevencije ovisnosti.
