Općenito o ovisnostima
Ovisnost je stanje u kojemu osoba ne može funkcionirati bez određene tvari ili aktivnosti
Ovisnosti su posljedica interakcije između višebioloških, mentalnih, obiteljskih, ekonomskih, društvenih i okolišnih čimbenika. Posljednjih godina naše je društvo prošlo temeljite promjene i još se mijenja. Društveni i međuljudski odnosi radikalno su se promijenili. Povećana individualnost i veći raspon mogućnosti donošenja osobnih odluka u suvremenom društvu također mogu dovesti do nesigurnosti i gubitkaonoga što je nekad bila očigledna sigurnost.
Prevencija, smanjenje rizika i postupci liječenja ovisnosti ne mogu se učinkovito razvijati bez integracije novih znanja, koja uključuju razumijevanje ovisnosti te razvoj inovativnih preventivnih itretmanskih strategija. Usvajanje novih objektivnih činjenica kroz praćenje, vrednovanje i istraživanje ključno je za razradu i prilagodbu javnih politika na ovom području.
Fizička ovisnost
Fizička ovisnost je stanje prilagodbe organizma (staničnih procesa na sredstvo ovisnosti) koje se manifestira karakterističnim (u odnosu na vrstu tvari) poremećajima fizičke i psihičke prirode pri obustavljanju ili znatnom smanjenju u tijelo unesene količine sredstva ovisnosti. S neuroznanstvenog stajališta teško je prihvatiti postojanje samo psihičke ovisnosti, jer bi to značilo da psihičke funkcije nemaju svoju molekularnu osnovu u zbivanjima u našem mozgu.
Psihička ovisnost
Psihička ovisnost je stanje unutarnje prisile (znak gubitka kontrole) za povremeno ili redovito uzimanje sredstava ovisnosti radi stvaranja osjećaja ugode ili izbjegavanja nelagode, znakovi apstinencije su psihičkog karaktera. Ponekad je teško odrediti granicu između takve ovisnosti i životnih navika.
Ako niste sigurni u kojoj ustanovi potražiti savjet ili pomoć, kontaktirajte našu Info liniju.
1
Potreba za znatno uvećanim količinama sredstva ovisnosti kako bi se postigao željeni učinak te znatno smanjenje učinka ako se i dalje uzima ista količina sredstva ovisnosti.
2
Prisutna je trajna težnja ili neuspješno nastojanje da se smanji, prekine ili kontrolira uzimanje sredstva ovisnosti usprkos znanju o postojanju fizičkih i psihičkih problema.
3
Velik dio vremena provodi se u aktivnostima vezanim uz nabavljanje, uporabu ili oporavak od sredstva ovisnosti.
4
Žudnja, snažna želja ili poriv za uzimanjem sredstva ovisnosti. Sredstvo ovisnosti često se uzima u većim količinama ili tijekom dužeg razdoblja no što je bilo planirano.
5
Prekidaju se ili reduciraju važne društvene, poslovne ili rekreacijske aktivnosti zbog uporabe sredstava ovisnosti. Nastavljanje uzimanja sredstva usprkos društvenim ili međuljudskim problemima.
6
Karakteristični simptomi sustezanja izazvani prestankom (ili smanjenjem) prethodno znatnog i trajnog uzimanja sredstva ovisnosti. Sredstvo ovisnosti se često uzima da bi se simptomi olakšali ili izbjegli.
7
Laganje članovima obitelji, terapeutima ili drugim osobama u pogledu opsežnosti korištenja sredstva ovisnosti.
8
Korištenje sredstva
ovisnosti da se izbjegne ili umanji negativno raspoloženje (npr. osjećaj bespomoćnosti, krivnje, tjeskobe).
9
Ponavljano uzimanje sredstava ovisnosti dovodi do neuspjeha u ispunjavanju važnih obaveza na poslu, u školi ili kod kuće.
10
Ponavljano uzimanje sredstva ovisnosti u situacijama u kojima je to fizički opasno.
Područja suzbijanja ovisnosti
Preventivne intervencije provode se s ciljem sprječavanja započinjanja korištenja sredstava ovisnosti, odgađanja dobi započinjanja korištenja sredstava ovisnosti, smanjenja uporabe sredstava ovisnosti i/ili pojave/razvoja ponašajnih ovisnosti.
Kod većine osoba s problemom ovisnosti liječenje i rehabilitacija je dugotrajan, često i doživotan proces, stoga se sustav liječenja u Hrvatskoj temelji na mreži bolničkog i izvanbolničkog tretmana.
Smanjenje šteta podrazumijeva intervencije, programe i politike kojima se nastoje spriječiti, smanjiti i ublažiti zdravstvene, društvene i ekonomske štete pojedincima, zajednicama i društvima, a koje proizlaze iz ovisničkih obrazaca ponašanja.
Resocijalizacija podrazumijeva svaki oblik društvenog uključivanja i afirmacije kroz različite aktivnosti iz područja sporta, kulture, rada i drugih društvenih aktivnosti, te je logičan slijed psihosocijalne rehabilitacije u terapijskoj zajednici, penalnom sustavu i zdravstvenoj ustanovi.
